Čir želuca može se opisati kao ograničena oštećenja sluznice probavnog sistema koji prodiru kroz mišićni sloj sluznice, ostavljajući pri zacjeljivanju ožiljak. Glavnu ulogu u razvoju bolesti imaju infekcija bakterijom Helicobacter pylori, lijekovi, čimbenici životnog stila, teški fiziološki stres, ali i genetski čimbenici.

Osnovna dva faktora koji izazivaju oštećenje sluznice želuca i pojavu čira je djelovanje proteolitičkog enzima pepsina u kiseloj otopini HCl koju su izlučile parijetalne stanice sluznice želuca.

Osobe s hroničnom infekcijom H. Pylori mogu razviti pangastritis, odnosno posljedičnu upalu sluznice želuca antruma i korpusa koja različitim mehanizmima dovodi do razvoja vrijeda.

Osim agresivnih faktora u sluznici želuca, postoje i obrambeni mehanizmi koji štite od nepovoljnog utjecaja pepsina i kiseline koji uključuju želučani površinski eptitel, mukus-sluz i bikarbonatni sloj u sluzi koji neutralizira kiselinu, stanično obnavljanje i regeneracija oštećenih stanica, sluznička opskrba krvlju i prostaglandini.

Rizični faktori za razvijanje čira na želucu

Od ostalih rizičnih faktora koji mogu izazvati oštećenje želučane sluznice i sluznice crijeva, treba spomenuti kokain i metamfetamin koji izazivaju ishemiju sluznice, ograničavaju dotok krvi, a time i prekidanje normalnog metabolizma.

  • Pušenje kao rizični faktor u razvoju vrijeda dvanaesterca i želuca descenijama se smatrao vrlo važnim, međutim, nakon otkrića H. Pylori infekcije i provedenog ispitivanja, pušenje povećava rizik oboljevanja od vrijeda samo u prisustvu infekcije s H. Pylori.
  • Alkoholna pića stimuliraju produkciju kiseline u želucu, a davanje visokih koncentracija alkohola na želučanu sluznicu izaziva oštećenje i posljedično razvoj želučanog vrijeda pogotovo kod H. Pylori pozitivnih osoba.
  • Emocionalni stres je smatran kao jedan od velikih rizičnih faktora za nastanak želučanog čira, ali su opisi napisani još prije otkrića bakterije H. Pylori. Međutim, postoje dobro dokumentirani radovi koji opisuju značajnu sklonost razvoju čira želuca i duodenuma poslije prirodnih katastrofa, naprimjer, potresa.
  • Ponekad čir može biti uzrokovan virusnim bolestima, poput citomegalovirusa, herpesvirusa i dr. – pogotovo kod imunokompromitiranih bolesnika koji boluju od teških iscrpljujućih bolesti kod starijih osoba i djece.

Simptomi čira na želucu

Čir želuca odnosno duodenuma se manifestira pojavom učestalih simptoma koji podrazumijevaju bol koja se javlja između žličice i pupka na sredini trbuha, nekada boli usljed gladi, karaktera pečenja koja može popustiti na primjenu antacida, nekada s tendencijom širenja u leđa.

Bol može trajati nekoliko minuta ali i satima; nekada se izmjenjuje s bezbolnim periodima. Javlja se pomanjkanje apetita i moguć gubitak na tjelesnoj težini, napuhavanje, žgaravica i mučnina nakon jela. Bol kod čira dvanaesterca prolazi nakon uzimanje hrane.

Manje učestali simptomi su povraćanje hrane ili povraćanje taloga poput crne kafe, popraćeno crnim katranastim stolicama, što sugerira da HITNO potražite liječničku pomoć.

Posebnu kategoriju čine tihi čirevi koji ne uzrokuju simptome, a javljaju se kod starijih osoba, dijabetičara, osoba koje uzimaju NSAR lijekove (Aspirin, Ibuprofen).

Prevencija čira na želucu

Osobe same mogu prevenirati pojavu vrijeda želuca i duodenuma ako napuste pušenje cigareta, ako izbjegavaju uzimanje NSAR lijekova, a ako je to propisano zbog problema sa srcem (aspirin) ili zbog reumatoidnog artritisa, oligoartritisa (Ibuprofen, Ketonal) trebaju uzeti zaštitu H2 blokatore ili IPP. Ograničiti upotrebu alkohola za žene na jedno piće dnevno, a za muškarce na dva pića dnevno ili potpuno isključiti.

Redukcija soli u ishrani, jer slana hrana potiče aktivaciju toksičnih opasnih sojeva H. Pylori i popratno potiče pretvaranje nitrata u opasne nitritne karcinogene spojeve.

Polyphenoli i catechini iz zelenog čaja imaju protektivno djelovanje na sluznicu želuca zbog svojih antioksidativnih i antiupalnih svojstava.

Prehrana kod čira na želucu

Izbor hrane i pića mogu značajno promijeniti količinu izlučene kiseline u želucu i značajno poboljšati zacjeljivanje želučanog čira.

Preporučuje se jesti raznovrsnu hranu u umjerenim količinama, izbjegavati uzimanje prevelikih obroka i pijenje većih količina tekućine, jela ne smiju biti pretopla, prehladna, prekisela i preslatka, a treba se jesti barem tri-pet obroka dnevno. Hranu treba jesti polako i dobro sažvakati, izbjegavati stresne situacije, biti fizički aktivan.

Ljudi koji su fizički aktivni, manje obolijevaju od želučanih tegoba, a popratno se povećava i broj dobrih bakterija u probavnom traktu.

Potrebno je izbjegavati prženu hranu i jela sa zaprškom, smanjiti količinu masnoća u pripremi obroka, izbjegavati namirnice koje prema vlastitom iskustvu štete vašoj probavi i ne večerati 2-3 sata prije spavanja.

Kombinacijom preventivnih mjera, dijetnih uputa i promjenom načina života moguće je značajno umanjiti rizik obolijevanja od želučanog, odnosno duodenalnog čira, a u dogovoru s liječnikom, pravilnim izborom terapije i metode liječenja značajno umanjiti tegobe nastale ulkusnom bolešću, ubrzati zacjeljivanje i postići konačno i trajno izlječenje.

(ordinacija)