Mica Todorović je rođena 1897. godine. Bila je jedna od najznačajnijih bh. likovnih umjetnica. Rođena je u uglednoj dobrostojećoj porodici u Sarajevu.

Roditelji se nisu protivili njenom školovanju, što je bila rijetkost za to doba. Po završetku Više djevojačke škole, dvoumi se između studija književnosti i studija umjetnosti. Godine 1920. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, kao jedina žena u klasi od deset studenata, a završava je 1926. godine. U Sarajevo se vraća 1932. godine, te učestvuje u radu umjetnika Drinske banovine i Društva umjetnika „Cvijeta Zuzorić”.

U Drugom svjetskom ratu Mica je uhapšena u Sarajevu, potom prebačena u koncentracioni logor Stara Gradiška, te deportirana na prinudni rad u Austriju. Bila je jedina među slikarima koja se 1945. odazvala pozivu Državne komisije za utvrđivanje ratnih zločina iz Beograda da svojom umjetnošću posvjedoči o ratnim užasima. Strahote koje je prošla dokumentirala je ciklusom crteža “Posljednje žrtve Jasenovca i Gradiške”, a na svoj život iz tog perioda osvrnula se i u tekstu “Kroz zatvore i logore”.

Učestvovala je u osnivanju Udruženja likovnih umjetnika BiH 1945. godine, te bila jedna od prvih profesora u tek osnovanoj Školi za primijenjene umjetnosti u Sarajevu, gdje je radila do penzije.

Mica je 1949. godine prva izložila ženski akt, što je bio pokazatelj velike građanske hrabrosti.

Živjela je sa sestrom u porodičnoj kući u Tepebašinoj ulici u Sarajevu, a često je putovala u Dubrovnik, Veneciju, Pariz, Beč… Bila je dio društva najznačajnijih bh. umjetnika: Voje Dimitrijevića, Ismara Mujezinovića, Danijela Ozme i Romana Petrovića.

Prva je žena u BiH koja je postala redovna članica Akademije nauka BiH, a zatim i članica Srpske akademije nauka i umetnosti. Dobitnica je nagrada i priznanja kao što su Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, nagrada ZAVNOBiH-a, 27-julska nagrada BiH, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom…

Ostat će zapamćena njena velika retrospektivna izložba, održana 1980. godine u Umjetničkoj galeriji BiH. 1981. godine Mica je umrla, a sahranjena je na groblju Bare.

U Sarajevu jedna ulica na Gorici, gdje je i živjela, nosi njeno ime, a ispred Akademije likovnih umjetnosti nalazi se postament bez biste koja je sklonjena u depo Akademije kako bi se spriječila njena krađa.

Izvor: Žene BiH