Izložba je organizirana zajedničkom saradnjom Bošnjačkog instituta – Fondacije Adila Zulfikarpašića i Općine Novi Grad Sarajevo, u okviru projekta “Ime moje škole”, a moći će se pogledati do 5. oktobra, radnim danima od 10:00 do 16:30 sati.

Glavni eksponati izložbe su bronzana bista Džemaludina Čauševića, djelo najznačajnijeg hrvatskog kipara Ivana Meštrovića, originalno izdanje Kur’ana Časnog iz 1937. godine i izdanja periodika s početka XX stoljeća u kojima je Čaušević objavljivao tekstove. Sadrži i segmente koji se odnose na lik i djelo Džemaludina Čauševića, ispričane i grafički predstavljene na interesantan način, prijemčiv za učenike.

Izložbu je otvorila Amina Rizvanbegović-Džuvić, direktorica Bošnjačkog instituta, a prisutnima se obratila i Fahra Zvizdić – šefica Odsjeka za obrazovanje i kulturu Općine Novi Grad Sarajevo. Otvaranju su pristustvovali i učenici Osnovne škole “Džemaludin Čaušević”  koja od 1994. godine ponosno nosi ime ovog bošnjačkog velikana.

“Ovom postavkom željeli smo pokazati i predstaviti kako je Džemaludin Čaušević bio jedna od najistaknutijih ličnosti s početka XX stoljeća, čovjek koji je bio veliki reformator, prosvjetitelj, čovjek koji je svoje ideje sprovodio u djela, zalagao se za reforme i prava u obrazovanju. Bio je jedan od najistaknutijih intelektualaca i vjerskih vođa, a ono za što se tokom svoga života zalagao u smislu afirmacije nauke i obrazovanja, traganja za progresivnim i naprednim idejama, očuvanje tradicije i identiteta, trebalo bi biti uzor i vodilja svima nama”, istakla je u svom obraćanju direktorica Rizvanbegović.

Fahra Zvizdić podsjetila je na realizirane izložbe posvećene Mehmedaliji Maku Dizdaru i Behaudinu Selmanoviću i izrazila posebno zadovoljstvo što jedna od osnovnih škola iz općine Novi Grad nosi naziv istaknutog prosvjetitelja Džemaludina Čauševića.

Hadži Mehmed Džemaludin ef. Čaušević rođen je 1870. godine u mjestu Arapuša kod Bosanske Krupe. Nakon završetka medrese u Bihaću, školovanje nastavlja u Istanbulu gdje studira pravo, književnost, teologiju, filozofiju, misticizam i historiju. Od 1903. do 1905. godine nastavnik je arpaskog jezika u Velikoj Gimnaziji u Sarajevu, kada je izabran za člana Ulema-medžlisa. Iste godine napravio je konačnu reformu arebice za potrebe pisanja bosanskim jezikom. Izabran je za reisu-ul-ulemu 1913, a svečano ustoličen naredne godine. Ostavku je podnio 1930. godine, nakon čega se posvetio prevođenju Kur’ana na bosanski jezik. Knjiga naslovljena “Kur’an Časni: prevod i tumač”, objavljena je 1937. godine – godinu dana prije Čauševićeve smrti. U listu “Novi behar” (1938), stoji zabilježeno kako mu je obavljena “impozantna dženaza kakve Sarajevo ne pamti”.

(klix)