Bolovi u mišićima i zglobovima redovno su posljedica raznih bolesti, ali i neopreznosti i pretjerivanja u određenim postupcima, a uzrok može biti i okoliš u kojemu se živi ili radi, te općenito, način života. Tegobe u mišićima i zglobovima mogu se, u dosta slučajeva, ublažiti ili posve ukloniti pripravcima farmaceutske industrije ili ljekovitim sredstvima iz prirode ili fizikalnim vježbama.

Mišićno-koštana bol zahvata sve dobne skupine. Bol je prvi simptom u mišićno-koštanim poremećajima i najčešći uzrok dolaska u ambulantu. Osim što uzrokuje zdravstvene, fizičke i psihičke poteškoće, utječe i na ekonomske prilike pojedinca i društva u cjelini. Hronična mišićno-koštana bol često je udružena s reumatskim bolestima. Oko 50 posto osoba s reumatskim bolestima ima ograničenja u svojim svakodnevnim aktivnostima.

Tri vrste uzroka

Razlikujemo tri osnovne skupine uzroka mišićno-koštane boli:

  • upalno zglobno-mišićno oboljenje,
  • anupalno zglobno-mišićno oboljenje i
  • bol uzrokovana  oboljenjem mekih tkiva (ligamenata, tetiva i ovojnica).

Kako se manifestira?

Mišićno-koštana bol može se manifestirati kao akutna i kronična. Akutna bol najčešće je uzrokovana  ozljedom, prijelomom  ili upalom. Nastaje iznenada, osjeća se kao oštra bol i uglavnom je lokalizirana. Ograničenog je trajanja (od 4 do 6 sedmica) i prestaje zbrinjavanjem ozljede ili oštećenja. Hronična mišićno-koštana bol posljedica je ranije ozljede, prijeloma, upale, metaboličkih poremećaja, degenerativnog procesa ili imunološkog zbivanja. Traje mjesecima, a po obliku boli opisuje se kao difuzna, tupa bol, često praćena psihološkim poremećajima poput tjeskobe, depresije, te nesanice.

Dijagnostička obrada  svakog bolesnika započinje dobro uzetom anamnezom i fizikalnim pregledom. U procjeni boli ljekari se služe vizuelno-analognom skalom boli. Dijagnozu potvrđuju laboratorijskim testovima i radiološkom dijagnostikom.

Pristupi liječenju mišićno-koštane boli su različiti, ali najčešće se primjenjuje liječenje lijekovima. U liječenju akutne boli potrebno je započeti liječenje što je moguće prije adekvatnom dozom lijeka, kako bi se spriječilo razvoj hronične boli.

Koji se lijekovi protiv boli obično koriste

Najčešći nenarkotički lijekovi protiv boli su: paracetamol i acetilsalicilna kiselina. Paracetamol nema  izražene renalne niti kardiovaskularne  nuspojave.

U liječenju jakih bolova može se koristiti kombinacija dvaju analgetika različitog djelovanja (npr. paracetamol s opijatima u fiksnoj kombinaciji). Prednost  kombinacije dvaju supstanci – paracetamola i tramadola, očituje se u boljem analgetskom učinku, smanjenju nuspojava u odnosu na standardne opioide, te manjom organskom toksičnošću.

Kod bolesnika s mišićno-koštanom boli u liječenju se primjenjuju antidepresivi, antikonvulzive i mišićni relaksatori.

Nefarmakološke metode liječenja

Osim farmakoloških metoda u liječenju mišićno-koštane boli svoje mjesto imaju i nefarmakološke metode liječenja:

  • fizikalna terapija (vježbe istezanja i jačanja mišića, UZV, TENS, laser, MT)
  • akupunktura,
  • psihološka terapija,
  • kognitivno-bihevioralna medicina.

(zdravobudi)