Rifka Riki Levi je bila prva profesionalna bh. balerina. Rođena je 1907. godine kao najmlađa od pet sestara Levi, predzadnje dijete Estere i Jude Leona Levi. Njena najstarija sestra je bila Laura Papo Bohoreta, znamenita bh. feministkinja, književnica i prevoditeljica, zahvaljujući kojoj je Riki otkrila svoj talenat za balet.

1919. godine, igrajući u komadu kojeg je napisala Laura, a uz pratnju svoje druge sestre Klare na gitari, Riki su primijetili djelatnici Jevrejskog kulturnog društva “Benevolencija”, te ona ubrzo postaje članica ovog društva.

Ubrzo nakon pristupa u JKD “Benevolencija”, zbog izrazitog talenta, šalju je u Zagreb gdje upisuje baletnu školu, a potom odlazi i u Beč i nastavlja školovanje kod Karla Raymonda.

Nakon završenog školovanja, pristiže u Beograd, te počinje raditi u Narodnom pozorištu Beograd, baveći se baletom, a nedugo potom postaje i primabalerina.

Kritika je isticala njen talenat za stilizovanu grotesku. Bila je velika miljenica beogradske publike.

U trenutku kada je bila na vrhuncu slave i kada je trebalo da potpiše ugovor sa “Sadlers Velsom”, prilikom izvođenja “Labudovog jezera” 1935. godine, skočila je na sceni, pala je, nastavila da igra i ponovo pala, a zatim se i onesvijestila. Kada je došla svijesti, prvo što je rekla bilo je: “Kada opet izlazim na scenu?”

Zbog bolova prvo odlazi beogradskom ortopedu koji joj je rekao da joj je kost polomljena i da će morati da nosi gips. Ležala je nedjelju dana i vratila se igranju, ali nakon nekoliko proba, bolovi su se vratili.

Pretposljednji put se pojavila u “Kopeliji”, a posljednji put u baletskoj predstavi “Karmen”. Potom odlazi u Milano gdje joj je doktor saopćio da njeni zdravstveni problemi potječu od tuberkuloze kostiju. Pošto bolovi nisu prestajali, otišla je u Zagreb kod doktora Baruha, čuvenog sefardskog ortopeda. Nakon višenedjeljnih analiza, dr. Baruh joj je saopćio da joj je kuk slomljen i da je njena baletska karijera završena.

Nakon što je njena baletska karijera završena, Riki otvara modistički salon “Chapeau Chic Parisien” u Beogradu, u Knez Mihajlovoj.

Šestog aprila 1941. godine, Nijemci su bombardirali Beograd, a Riki je uspjela pobjeći iz srbijanske prijestolnice izbjegavši jedan od tri napada. Zahvaljujući prijateljima, krila se u selu Grbavče kod Ljiga pod imenom Milica Marušić.

Nakon rata ponovo se vraća u Narodno pozorište, ali ovaj put kao kostimografkinja.

Umrla je i sahranjena je 1968. godine u New Yorku u koji je otišla 1957. godine zbog operacije kuka.

U rodnom Sarajevu, sem baleta posvećenog njoj, ništa ne podsjeća na prvu profesionalnu sarajevsku balerinu. Ipak, njen rad Sarajevu je otvorio mogućnost dobijanja baletske škole i baletske scene. U režiji Vlade Poznanovića, balet pod nazivom “Miris kiše na Balkanu – balet o Riki” premijerno je izveden u Sarajevu 1992. godine, te u Beogradu iste godine na BEMUS-u. Baletski alter-ego Rifke Riki Levi je tada utjelovila balerina Tatjana Kladničkina.

Njen život prikazan je u romanima njene sestrične Gordane Kuić “Miris kiše na Balkanu” i “Cvat lipe na Balkanu”, ali i u istoimenim televizijskim serijama, kroz lik Riki Salom.

(#ŽeneBiH)